Kornišon (cornichon) je riječ francuskog porijekla koja se obično koristi u vezi sa slanim ukiseljenim krastavcima.

Kornišoni, kao i krastavci, su jednogodišnje zeljasta biljke koje pripadaju istoj porodici (Cucumis sativus), ali suprotno vjerovanju kornišon nije vrsta malog i mladog krastavca, iako se bere prije nego što dostigne punu veličinu.

Kornišon se bere kad mu veličina dostigne 2-4 cm. Ako se pusti da preraste ovu veličinu, kornišon poprima gorkast okus i tijelo mu postaje bodljasto.

Kornišoni i krastavci su srodne, ali ne i iste biljke. Razlikuju se u botaničkom smislu, ali i u izgledu i okusu. Kornišon u mnogim jelima čini nezamjenjiv dodatak. Kiseljenje kornišona se radi prema francuskom receptu i kao takav, kornišon ima puno više arome i bogatijeg je okusa od baby krastavaca.

Često se može naći u kombinaciji sa koperom ili samo u salamuri (rasolu).

Vrlo čest naziv je i gherkin koji se koristi na engleskom govornom području. 

::. Plodored .::

Kornišon je dobra pretkultura za paradajz, kupus i papriku. U pogodne pretkulture za kornišon ubraja se i kupus, celer, mahuna, salata, grašak i kukuruz šećerac.

::. Obrada Tla.::

 Obrada tla počinje u jesen i to dubokim oranjem, a pred sjetvu ili sadnju po potrebi se kultivira.

::. Gnojidba .::

Za sklop 30,000 - 40,000 biljaka/ha i prinos od 35-45 tona/ha potrebno je izvršiti temeljitu gnojidbu i prihranu prema preporuci stručnjaka. Za prosječnu gnojidbu kornišona prije sadnje potrebno je aplicirati: 150 kg/ha azota, 160 kg/ha fosfora, 300 kg/ha kalija i 65 kg/ha kalcija. Moguća je i folijarna prihrana, ali to poskupljuje proizvodnju i treba biti oprezan da se ne spali list i cvijet biljke prilikom primjene.

::. Sjetva i Sadnja .::

Vrijeme sadnje kornišona je početkom maja pri temperatuti tla od cca 17 °C. Dobro pripremljeno zemljište je osnovni preduslov za kvalitet kornišona.Kornišoni se siju gušče, a količina sjemena ovisi od gustoće sjetve i iznosi 2-4 kg/ha.

Postoje različiti  načini proizvodnje kornišona, a mi smo se odlučili za uzgoj na armaturi, što je ujedno i najsigurniji način proizvodnje, kojim se ostvaruju najveći prinosi. Zbog bolje prozračnosti biljaka na armaturi, manji su problemi s bolestima, plodovi su čisti, a berba lakša. 
Armatura se pravi od stupova ukopanih u zemlju visine 150-180 cm iznad tla. Stupovi su međusobno povezani žicom na koju se veže konopac ili se između stupaca razapne plastična mreža po kojoj se uspinje biljka.

U fazi nicanja do pola mreže (plodonošnja) posebnu pažnju treba obratiti na zaštitu biljke. Izuzetno je bitno odrediti pravilnu kombinaciju hraniva koja se sastoji prvenstveno od topivih mineralnih i folijarnih gnojiva. U fazi nicanja od pola mreže do vrha koristiti sredstva za zaštitu biljke sa minimalnom karencom.

Dnevno se mora osigurati dovoljna količina vode za zalijevanje biljaka. U kišnim danima umanjiti količinu vode. Uz redove se postavljaju cijevi za navodnjavanje po sistemu kap po kap.

::. Berba .::

Berba počinje kad plod kornišona dostigne veličinu 3-5 cm, promjera oko 1,5 cm. Kornišon ove dužine spada u I klasu. Daljnji rast mijenja okus kornišona i povećava gorčinu ploda.

Drugu klasu čine plodovi dužine 5-7 cm, promjera oko 2 cm.

Branje kornišona je isključivo ručno i zahtijeva puno truda. Berba počinje u ranim jutarnjim satima, a najbolji rezultati se postižu svakodnevnom berbom plodova. Ukoliko se berba vrši svakih 2-3 dana obavezno dolazi do neželjenih efekata i gubitka. Povećava se potrošnja hraniva u biljci i plodu i dolazi do iscrpljenosti biljke. Plod prerasta u vanklasu i ne može postići adekvatnu tržišnu cijenu.

Po završetku branja, pristupa se kalibriranju i pakovanju kornišona u kartonske kutije ili plastične kutije i odmah se šalje na adresu kupca.

Bolesti Kornišona

::. Plamenjača (Pseudoperonospora cubensis) .::
Kornišon je posebno osjetljiv na gljivičnu bolest plamenjaču bez obzira na mjesto uzgoja, polje ili zaštićeni prostor. Visoka relativna vlaga zraka pogoduje pojavi i širenju ove bolesti.  Uzročnik bolesti je gljivica Pseudoperonospora cubensis koja se na veće udaljenosti prenosi zrakom, a u nasadu se širi kišom ili zalijevanjem s oboljelih biljaka na zdrave. Plodovi kornišona obično nisu zaraženi, ali su kržljavi i slabog kvaliteta pa je plamenjača kornišona najčešći uzročnik smanjenja prinosa.  Oboljenje se najčešće javlja na listovima neposredno nakon početka cvjetanja, odnosno pred formiranje prvih plodova, u vidu okruglastih zeleno-žutih pjega. Zaraženi dijelovi lista se osuše, lako se lome i iskidani su. Bolešću zahvaćeno lišće ne opada, ali je njegova uloga u ishrani biljke smanjena što se odražava na prinos koji u slučajevima jake zaraze potpuno izostaje.  Na kornišonima može doći do zaraze već u fazi kotiledonskih listića. Takve biljke potpuno propadnu.  U zaštiti kornišona od plamenjače preporučuje se kombinovati agrotehničke i hemijske mjere, gajiti tolerantne i otporne sorte i hibride. Sistemik „Quadris“ (fungicid), odlikuje se kratkom karencom i daje dobru preventivnu ali i kurativnu zaštitu. Prednost ovog preparata je što suzbija dvije bolesti na kornišonu, plamenjaču i pepelnicu.  U doba prvog cvjetanja se vrši preventivno prskanje, a ukoliko se bolest pojavila ranije, vrši se kurativno suzbijanje kod pojave zaraze.
::. Siva plijesan (Botrytis cinerea) .::
Siva plijesan predstavlja veliki problem pri gajenju kornišona u uslovima velike vlažnosti i visoke temperature.  Na rubovima ili vrhu lista se formiraju nekrotične (obamrle) pjege, dok na plodovima dolazi do vodenaste truleži.  Regulisanje temperature i vlažnosti vazduha i zemljišta u objektima zaštičenog prostora predstavlja osnovnu mjeru sprečavanja pojave sive plijesni. Oboljele plodove redovno odstranjivati.   Pri primjeni fungicida voditi računa o broju tretiranja istim preparatom zbog brzog razvoja rezistentnosti patogene gljive.
::. Pepelnica kornišona (Erysiphe spp.) .::
Pepelnica je vrlo česta gljivična bolest kornišona čiji su uzročnici Sphaerotheca fuliginea i i Erysiphe cichoracearum. Na listovima se pojavljuje sivo pepeljasta navlaka, odnosno baršunasto bijela.  U zaštiti kornišona od pepelnice preporučuje se uzgoj otpornih sorti i preventivna i kurativna prskanja. Tretiranje početi po pojavi prvih brašnastih pjega na lišću.  Pojava pepelnice nije vezana za se razvija i bez vode ili vlažnosti na površini lista, pa se najveće štete ispoljavaju u proizvodnji krastavca u zašticenom prostoru. Na otvorenom polju ne nanosi značajnije gubitke.